Travel agenti u akciji – misija Meksiko

22.01.2020

Autor: Miljana Golubović

Nije jednostavno odlučiti da se putuje u Meksiko, jer gde to tačno da idemo? Meksiko je tako velika država i toliko istorije, kulture, prirode, fieste i plaža ima… kako onda da odaberemo? Pa dobro, krenućemo od najočiglednijeg izbora i nama najdostupnijeg – Kankun, Jukatan, Riviera Maya. Zašto da ne? Pa ćemo odatle da krenemo dalje po ovoj neobičnoj zemlji, neki drugi put.

Meksiko mi je uvek delovao nedostupan, nije bilo povoljnijih avio konekcija, bilo je toliko komentara na internetu o bezbednosti i opasnostima i drago mi je što smo Ana i ja bile, videle, doživele i sada možemo da demistifikujemo sve te internetske mamce i spletke.

Možda Meksiko ne bi ni bio u našoj ponudi na sajtu da Turkish Airlines nije uspostavio let za Kankun. To nam je dalo vetar u leđa i nadu da može da se napravi fina tura po Jukatanu i da svi ljubitelji mistične istorije majanske civilizacije mogu da svedoče njihovim impresivnim arhitektonskim dostignućima. Zahvaljujući Turkish Airlines-u koji nam je omogućio savršeno udoban let do Meksika, Ana i ja smo napravile kompletan plan i program za naše putešestvije. Nazvale smo projekat „Misija Meksiko “ i za 10 dana smo obišle 6 gradova, 3 arheološka nalazišta, 4 lokaliteta prirodne lepote, preko 10 plaža, obišle 11 hotela, a spavale u čak 6. I nekako smo uspele da se okupamo, osunčamo i odmorimo, pa je Ana nakon sletanja u Beograd obavila nekoliko poslovnih sastanaka, dok sam se ja borila 3 dana sa posledicama džet lega.

Na vreme smo obezbedile vizu za Meksiko u ambasadi u Beogradu, koja je besplatna i dobija se isti dan, uz uredno dostavljenu dokumentaciju. Avantura je počela 24. novembra ukrcavanjem na let za Istanbul. Ovo je bilo moje prvo letenje biznis klasom i sva sam bila bitna i važna i šepurila se kao paun, dok je Ana nonšalantno ispijala poznatu Turkish-evu limunadu sa mentom kao piće dobrodošlice i elegantno prelistavala dostupne časopise. Kada me je stjuardesa pitala šta ću da popijem, na vrhu jezika mi je bio šampanjac, jer šta drugo pobogu, ali sam shvatila da je 8 časova ujutru i ne bi bilo zgodno da se opijem sabajle, ostaviću to za let do Meksika. Stigao je doručak i to je kao da ste u nekom hotelu od 6* gde vam donesu a-la-carte gozbu.

Sat i po je preletelo i eto nas na novom istanbulskom aerodromu, koji je grad za sebe, ali opet jednostavan za snalaženje. Imale smo 7 sati na raspolaganju pre nego što nastavimo put ka Meksiku i odlučile smo da šmeknemo neke hotele na Bosforu. Prevoz do grada sa novog aerodroma je odlično organizovan. Pratile smo znakove i lako došle do terminala odakle kreću autobusi do svih delova Istanbula. Odmah smo pronašle autobus do Taksim trga, karte platile karticom u autobusu (oko 3 €) i za pola sata stigle na destinaciju. Odabrale smo hotel Ciragan Palace Kempinski 5*, palatu sa fantastičnim pogledom na Bosfor.

Bazen na otvorenom se grejao, tako da su se gosti brčkali i uživali u poznonovembarskom danu. Nas dve smo ručale, šetale po kompleksu i pravo da vam kažem, vratila bih se. Zašto da ne, volim palate, volim miris mora, volim otvorene bazene, a i vrhunske restorane. A najviše volim gradove ispunjene istorijom i kulturom, mistikom i savremenim životom, a da li ima boljeg mesta za takva iskustva od Istanbula?

Onda je došla prava poslastica – Turkish-ev najnoviji Boeing 787-9 Dreamliner gde je zadovoljstvo putovati u ekonomskoj, a kamoli u biznis klasi. 30 sedišta u biznisu organizovani su u sopstvene boksove, tako da sam se osećala potpuno odvojeno od ostalih putnika, ja, moja udobna fotelja koja je za par sekundi postala krevet, veliki tv ekran, papuče, posteljina, i Versace neseser sa Versace kozmetikom i parfemom.

„Šta ćete da popijete, gospođo Golubović?“

„Šampanjac! And keep it coming!“

Trenutak kasnije kuvar je došao do mog sedišta da mi predstavi jelovnik i listu pića za let. Takođe mi je dao olovku i tražio da ispunim karticu za doručak pre spavanja – izbor je bio veliki i samo sam štiklirala ono što sam želela da probam. Dok smo se penjali, pregledala sam odličan Turkish-ev izbor za zabavu. Imali su impresivan izbor filmova, TV emisija, dokumentaraca, igrica. Let će biti dugačak, znači Harry Potter maraton, juhu!

Let do Kankuna je dug. Avion je leteo do Meksiko Sitija i tu su izašli putnici kojima je to bila destinacija, a ukrcali se putnici za Istanbul. Čekanje je bilo oko sat i po, mi smo sve vreme bile u avionu. Nakon toga je avion poleteo za Kankun i stigle smo za 2 sata. Ukupan boravak u avionu je oko 18 časova od Istanbula do Kankuna. Sva sreća pa mi je stjuardesa namestila krevet – mekani naddušek, udoban jastuk, topao jorgan, pa sam većinu vremena provela spavajući.

Turkish Airlines je poznat po svojoj neverovatnoj usluzi obroka u biznis klasi. Predjelo, supa, glavno jelo, kroasani, sirevi, dezerti, voće, grickalice i sve to uz fenomenalna vina i svetlost sveće. Ovo nije obrok da se smaže i vrati poslužavnik, već to traje, podsetilo me na fine dinning, gde vam obroci stižu po gangovima i čitava večera traje satima. Međutim umor me je savladao i nakon smazanog brancina, a na samom kraju Harija Potera i kamena mudrosti, magičnim pritiskom na dugme, fotelja se transformisala u udoban krevet i 8 sati sam bila u dubokom snu.

Neko je odmah primetio da sam se probudila i nakon što sam se osvežila i naparfemisala Versaceom, eto mog kraljevskog doručka, njam! Setila sam se da putujem sa Anom, ali žena je spavala čini mi se ceo put, vratila sam se Hariju i njegovim bitkama sve do Kankuna. I da se pohvalim, moj kofer je prvi izašao na traci za prtljag. E to mi se nikad nije desilo! Rekoh u sebi, ovo je dobar znak, biće ovo lepo putovanje.

Za naše putovanje rentirale smo automobil za ceo period boravka, auto smo preuzele na aerodromu, natočile gorivo, koje je značajno povoljnije u Meksiku u odnosu na Srbiju i krenule ka gradu u naš prvi hotel Aloft 4* koji se nalazi u samom centru hotelske zone Kankuna. Apsolutno svima koji su vozači preporučujem da iznajme automobil u Meksiku. Putevi su odlični i dobro obeleženi, gorivo je povoljno, navigacija odlično funkcioniše i osim u samom centru Kankuna, Meride i Tuluma, nema apsolutno nigde gužve, ni zastoja. Meksikanci su pažljivi vozači koji poštuju pravila i pažljivi su prema drugim vozačima i pešacima. I niko, ali niko ne pritiska sirenu. Samo poštujte pravila ograničenja i vežite pojas i možete da uživate u vožnji. Takođe ceo Jukatan je ravan, nema uzbrdica, nizbrdica, niti krivina, prosto je i tako jednostavno za vožnju. Uštedećete i vreme i novac. E sada, naravno ukoliko idete samo u neki rizort da uživate u kupanju, hrani i koktelima, automobil vam ne treba, samo kupaći kostim.

Meksiko


Kankun Meksiko – zabavni park sa najlepšom plažom

Kankun smo odmah po dolasku prozvale mali Majami – ima centralni deo i hotelsku zonu na sprudu koji je lagunom odvojen od kontinentalnog dela grada, a sa druge strane ga zapljuskuju talasi fantastičnog jarko plavog mora. Dakle, slično kao Majami. Nema sumnje, plaža u gradu je besprekorna. Jedina „mana“ je što su hoteli na plaži kao neboderi i nema zelenila. Mislim, trude se neki hoteli da obogate svoje vrtove, ali nije to to. Ako želite raskošne rizorte, pune palmi i zelenila, onda krenite južnije po Riviera Mayi, ali da znate da je plaža u gradu Kankunu najbolja.

Aloft hotel ne izlazi na plažu, ali je zato stotinak metara udaljen od dve plaže gde postoje beach klubovi, kao i ležaljke za iznajmljivanje. Nalazi se u samom centru hotelske zone i okružen je restoranima, klubovima, kafićima i tržnim centrima. Hotel je deo Marriott lanca i prvenstveno je za mlade, što se može videti po bojama, neposrednom odnosu, delovima za zabavu – bilijar, pikado, kao i po gostima. Ana i ja smo bile najstarije u hotelu, što nije baš laskavo. Na krovu hotela se nalazi bazen sa ležaljkama i barom, gde se omladina skupila i ne znam zašto kupala tu, kada je na samo 100 metara jedna od najlepših plaža koju sam ikada videla. A ka toj plaži smo hrlile.

Prvo smo tražile nešto da prezalogajimo, nešto sitno i našle se na kraju u tržnom centru (tipičan američki model) u nekom ekspres restorančiću, koji kao nudi brzu hranu. Tu smo smazale enčiladu sa piletinom, jedno pivo, jedna čaša vina i stigao je račun 50 usd. Iskreno, malo smo se zagrcnule, jer pobogu, ovo je brza hrana! Posle smo shvatile da ovaj Meksiko nije povoljan kako smo zamišljale. Naravno, ima povoljnije hrane i tipičnih američkih lanaca McDonalds, Burger King, KFC, Subway, itd.

Kankun je poznat po „partijanju“ i odličnom noćnom životu u centru hotelske zone, koji je Ana žudno želela da vidi i ceo dan mi govorila „Nemoj da spavaš, izdrži do ponoći“. Da bi potom ona prva zaspala pre 8h. Tako da je ostalo da verujemo travel blogerima na reč da je noćni život u Kankunu vrhunski.

Ukoliko ste tip koji želi odmor i mir, ima i toga, krenite dalje od centra, spuštajte se niz hotelsku zonu i tamo su veći all-inclusive hoteli u čijoj okolini nema noćnih klubova.

Sutradan nakon doručka ušle smo u našu fensi Volkswagen Jettu i krenule putem stare majanske civilizacije i u otkrivanje drugačijeg Jukatana, onog autentičnog.

*ako Vas interesuju primeri aranžmana za Meksiko pogledajte ovu stranicu.

Inače moram da napomenem da je Ana do nekog osmog dana putovanja mislila da vozi „nekog Forda“…


Cenote – čudo prirode sa mističnom energijom

Cenote su prirodno oblikovane meksičke vrtače, kao podzemni bazeni sa čistom svežom vodom i na Jukatanu ih ima na hiljade. Cenote su sveta mesta u kulturi Maja, gde su se prinosili darovi bogovima, a ponekad i žrtve. Majanski artefakti se čak i danas nalaze u dubinama nekih cenota. Pošto na Jukatanu nema reka, cenote su bile izvor vode za stanovništvo i zbog toga obožavane i poštovane kao sveta mesta. Mi smo obišle 3 cenote na našem putovanju po unutrašnjosti.

Prva za koju smo imale sreće da budemo skoro same je najpoznatija Suytun cenota, što je u stvari ogromna pećina sa svetlo plavom vodom punom crnih riba, a na vrhu je otvor odakle ulazi svetlost i pada na centralni plato. Pećina je pravi hit na Instagramu i nema osobe koja je bila u Meksiku, da se nije ovde slikala. Tako i nas dve – došle smo pre prvih autobusa, na samom otvaranju. Uh kakva prednost kada ste automobilom. Ove u grupi su dočekali silni prodavci nakita, poludragog kamenja, suvenira i morali su da slušaju prezentacije svega toga, dok smo nas dve pijuckale ceđeni ananas nakon obilaska cenote.

Druga cenota koju smo videle je u samom gradu Valladolidu i naziva se Zaci. Ona nije u pećini, već je kao neko upalo jezero, okruženo prirodom i iguanama. Prijalo nam je da šetamo oko nje, fotkamo se i malo odmaramo u senci od vrućine. Tu nije bilo baš nikakve gužve, cenota nije toliko popularna, pa su neki posetioci to iskoristili i sa uživanjem se kupali u njoj.

Meksiko

Treća cenota na spisku je čuvena Ik Kil koja se nalazi nadomak Čičen Ice i ona je nesumnjivo najlepša i najfotogeničnija. Čitavo okruženje oko cenote je prelepo uređeno, sa parkovima, stazicama, kafeima, cvećem. Ali zato gužve! Ko želi da ima najbolju fotografiju iz ove cenote, treba da se tu nađe rano, rano ujutru, u suprotnom ste okruženi stotinama ljudi. Ukoliko želite da se kupate u ovoj cenoti, potrebno je da se istuširate i obučete prsluk za spasavanje. I ljudi se stvarno kupaju – njih 100! Nas dve se nismo ni spuštale u samu cenotu, već smo odozgo posmatrale nestvarnu lepotu ove vrtače, čak nam ni masa ljudi koja se praćaka u vodi nije smetala.


Čičen Ica – najpoznatija piramida prekolumbovske Amerike

Nakon obilaska cenota, smestile smo se na par kilometara od drage nam Čičen Ice u maloj simpatičnoj hacijendi. Pogledala sam na TripAdvisoru koji je restoran za preporuku u okolini i ponosno rekla Ani: „Vodim te u najbolji restoran u gradu!“ I gle čuda, na samo 10 metara od hacijende, eto fancy „restorana“ najbolje ocenjenog – zadimljen razvučen šator maltene na sred ulice, musave plastične stolice i stolovi, mušeme od čini mi se pre Kolumba, raspaljen arhaični roštilj na trotoaru, istetoviran zajapuren domaćin/roštilj majstor i baka domaćica koja nam objašnjava da nemaju meni, već je u pitanju jedno jelo sa roštilja. Ana me je molećivo gledala razgoračenih očiju, ali sam bila neumoljiva i tako nas dve završismo u roštiljskom dimu sa punim tanjirima ispred sebe – sve grilovano ispred nas: piletina, pirinač u bananinom listu, pečena banana, batat, grilovani kolut ananasa, sive tortilje i ljuta salsa. I sve smo smazale, pa brzo otišle u hotel da speremo ćumur sa tela. „Nije bilo loše“, promrmljala je Ana, što je bilo dovoljno da do kraja dana likujem kako su autentična iskustva najvažnija.

Rano ujutru smo krenule na otvaranje Čičen Ice i dočekao nas je automobil sav istačkan i ptičijim izmetom „okupan“. Svuda po drveću je graktala masa ptica, sva ponosna što nam je ukaljala limuzinu. Ni sa šoferšajbne nije moglo da se skine. Šta ćeš, pali auto takav kakav je i kreći da ne zakasnimo. Stigle smo pre otvaranja u svom spektakularno „nalepšanom“ autu i već je bio ogroman red. Ulaz u Čičen Icu se otvara u 8h, a meni se čini da su ovi ljudi došli još u 6h, čim je red bio veliki. Sva sreća brzo je išlo i stigle smo na šalter i platile ulaz. Ulaznica može da se plati karticom i košta oko 25 usd po osobi.

Meksiko

I eto je – ta piramida, iščekivana i maštana i priželjkivana. I stvarno je impozantna. Toliko puta sam je videla na fotografijama i na video snimcima, ali uživo je neka sasvim druga priča. Onda sledi niz fotografisanja iz hiljadu i jedne poze – Ana, pa ja, pa zajedno, pa piramida solo i tako u krug. Kao da smo zaboravile da Čičen Ica nije piramida, već majanski grad i tek nakon par sati krenule da obiđemo i ostale građevine.

O piramidi kruže razne spekulacije i glasine – kako je građena, zbog čega se unutar piramide nalazi druga piramida, žrtvovanje ljudi vađenjem srca koje još uvek kuca, čudna energija, vanzemaljci, itd. Ima raznih priča, ali majansko pismo još nije dešifrovano, tako da je misterija i dalje oko majanske kulture zagarantovana.

Znate one fotografije žena sa putovanja gde im se vijore haljine na vetru ispred neke znamenitosti? E tako smo nas dve birale poseban outfit za Čičen Icu i verovale da ćemo ostati graciozne do kraja. E onda je upeklo sunce, mi se upalile, a toalete se slepile uz telo i promenile boju. Toliko o gracioznosti. Tako da budite praktični – bermude, patike, široka majica i kačket – to je ono što vam treba.


Valladolid i Izamal – autentični Jukatan

Nakon što smo osoblje u hotelu platile da nam operu auto, što su teškom mukom uradili, jer čoveče, ove ptice nešto čudno lepljivo jedu po Jukatanu, krenule smo dalje.

Kolonijalni gradići po Jukatanu su pravo pravcato uživanje! Valladolid je sav šaren i veseo. Fasade kuća i zgrada su različitih boja, između kojih su rasprostrte šarene zastavice, svuda su mali simpatični kafei, manufakture, radionice, suvenirnice. Gradićem dominira grandiozni manastir San Bernardino de Siena, okružen parkom i trgovima. U Valladolidu je i pomenuta Zaci cenota, veliki centralni trg sa katedralom i mnogo palmi i nasmejanih lokalaca.

Sa druge strane Izamal nije šaren već isključivo žut. Sve fasade su obojene u žuto i to je jedno od najboljih mesta na Jukatanu. Izamal je žut od davnina, jer je još u 11. veku bio mesto hodočašća kako bi se doneli darovi bogu Sunca, zato je boja fasada zlatno žuta. Fasade su obnovljene i osvežene 1993 godine, kada je u Izamalu gostovao papa Jovan Pavle II.

Apsolutno svi treba da odu u Izamal, prošetaju se neobičnim žutim ulicama, obiđu ogroman manastir na samom centralnom trgu San Antonio i ručaju u jednom od restorana. Ovde smo Ana i ja imale najbolji obrok u Meksiku. Ko bi rekao?! Mali gradić, par lokala, simpatični lokalni restoran i najbolja klopa ikad. U pitanju je restoran Kinich Izamal i imale smo fenomenalnu gozbu za najmanje novca.

Još mi je recepcionar u hacijendi u kojoj smo odsedale rekao da obavezno ručamo u Izamalu, jer je čuven po jukatekanskoj kuhinji, pa sam srećna što smo ga poslušale. Ovo nije neka fancy hrana, već sporo kuvana prasetina u sosu sa tortiljama, ili grilovana prasetina u sosu. Ali svakako prasetina. Možete i pile umesto toga da naručite, ali je prasence za svaku preporuku.

Na ovom linku možete da saznate aktuelne ponude za putovanje u Meksiko.


Merida Meksiko – glavni grad Jukatana i prava španska lepotica

Sledeća dva noćenja imale smo u Meridi, glavnom gradu opštine Jukatan i centru čitavog poluostrva. Merida je već grad grad i dopala mi se. U starom centru su ulice uske i ispunjene kolonijalnom arhitekturom, u novom centru su bulevari, raskošne palate i moderni objekti. Kada se udaljite od centra, možda vam deluju neke ulice mračnije i negostoljubive, ali činjenica je da vas meštani uopšte i ne primećuju i da su svi do jednog ljubazni i opušteni.

Našle smo turistički informacioni centar i čim smo ušle, upitala sam gde možemo da čujemo marijače. Pa kako da odem iz Meksika, a da se ne uslikam sa marijačima i ne zapevam „aj ja jaj“!  „Nigde“ – glasio je odgovor. Kako nigde? Saznale smo da marijači ne pripadaju kulturi Jukatana, već su poreklom iz Gvadalahare. Jukatenci imaju trovaderose, a muzika se naziva trova. I imale smo sreću da ih čujemo, svirali su uveče na gradskom trgu i u pitanju su romantične balade i serenade uz akustične gitare. Potpuno drugi osećaj od razigranih marijačija, ali nam se dopalo i sa čežnjom smo se setile naših muževa koji su ostali da privređuju u Beogradu, dok smo nas dve bile romantične u dalekom Meksiku. Brzo nas je prošlo.

Merida me podseća na Španiju, tačnije na Andaluziju, posebno centar. Kako se udaljavamo od centra, fasade postaju šarenije i veselije i shvatate da niste u Španiji, već u Meksiku. Grad je prepun katedrala i muzeja, kao svaki pravi glavni grad. Nama je Merida poslužila kao odlična baza za istraživanje okoline.


Celestun Meksiko – nacionalni park kao neuspela avantura

Da li zbog lošeg spavanja prethodne noći ili zbog nekog oblačnog dana i zapare, ali naša poseta ovom nacionalnom parku je bila pravi fijasko. Na fotografijama je izgledalo fantastično – beli pesak, tirkizno more, ružičasta jezera, flamingosi, pelikani, mangrove šume, ptice i iguane. Mi stigle i možda je greška što odmah nismo otišle u turistički centar i ukrcale se na brodić za obilaske, već smo same krenule u istraživanje po zemljanom putu oko „ružičastih“ jezera.

Tada smo videle onu tužniju stranu – deponije i nemar lokalnog stanovništva. To me je razbesnelo i bila sam izričita da neću da im platim 75 eur da me vozikaju po nacionalnom parku, kad sami ne vode računa o svojim prirodnim bogatstvima.

Možda smo pogrešile od starta, ne znam. Možda je trebalo da ipak odemo na taj izlet brodom. Čitale smo komentare da je lepo, fascinantno, da ima na stotine flamingosa, da su mangrovi impresivni. Evo pokušajte vi kada idete, pa nam javite kako je. Nas dve smo uskočile u auto i krenule južnije, ka prelepom, divnom i fantastičnom biseru majanske civilizacije – Ušmalu.


Ušmal (Uxmal) Meksiko – istinska majanska lepotica

Od Celestuna do Ušmala smo umesto autoputa odabrale lokalni put i, osim u par sela, nigde nismo videle ni jedan jedini automobil. Svuda oko nas je bila gusta niska džungla, čak ni signala na telefonima nije bilo. Sva sreća pa je naša limuzina išla kao podmazana i imale smo dosta goriva u rezervi. Koliko je neobično da stranci putuju ovim delom shvatile smo kada su školska deca u jednom usputnom selu zinula kada su ugledala nas dve u autu. Zbog mene manje više, ali Ana je i te kako upadljiva tako visoka i plava. „Gringosi!“, povikali su i počeli da jure za autom. „To misle na tebe“ – odmah sam obavestila Anu, jer Meksikanci su svi niski, crnpurasti i debeljuškasti, pa se ja tu fino uklapam. Ako je neko „gringo“, to je Ana definitivno.

Svima je asocijacija na Maje Čičen Ica i piramida El Castillo. Mnogi i ne znaju da je pre Čičen Ice centar majanske civilizacije bio Ušmal, koji je svoju lepotu i grandioznost sačuvao i danas. I ovde ima piramida, takozvana Patuljkova piramida. Ona ima potpuno neobičan oblik i interesantnu majansku legendu kako je nastala.

Legenda kaže da je veštica tugovala kako nema dece, da bi kasnije uz pomoć magije iz jajeta izlegla bebu. Međutim dete je ostalo nisko rastom, ali je veštica bila odlučna i govorila mu da će jednoga dana biti kralj. Sada već odrastao patuljak je izazvao kralja na takmičenje snagom i kralj mu je naredio da sagradi najveću građevinu u Ušmalu za jedan dan, u suprotnom će biti žrtvovan. Uz pomoć majke veštice patuljak je u toku noći podigao piramidu i postao novi kralj.

Za razliku od Čičen Ice gde piramida dominira, dok ostale građevine padaju lako u zaborav, Ušmal je nešto sasvim drugo. Sve građevine podjednako oduzimaju dah i ušuškane su u gustoj šumi. Nas dve smo se popele na vrh Guvernerove palate i imale nestvaran panoramski pogled na čitav Ušmal i, naravno, Patuljkovu piramidu koja se grandiozno uzdiže iz džungle.

Posle Ušmala, obišle smo par hacijenda, ručale, opuštale se, pa se vratile nazad u Meridu na spavanje. Sutradan ujutru startovale smo naš super auto i krenule ka moru, poznatom turističkom mestu Tulumu.


Tulum – eco – hipster – nature – boutique – friendly

Interesantno je koliko na tako malom mestu kao što je poluostrvo Jukatan može da se doživi toliko različitosti, pa i na samoj rivijeri uz more. Na severu imamo mini Majami u Kankunu, u sredini su tipični all-inclusive rizorti ušuškani u palmama, a na jugu nešto skroz drugačije i neobično – Tulum.

Tulum je postao popularan zbog neobičnih arhitektonskih rešenja za izgradnju hotela, restorana i hotela – sve je od prirodnih materijala, naizgled rustično i neišmirglano, a ustvari sa puno detalja sve isplanirano. Atmosfera je ovde potpuno opuštena, to su grupice ljudi na plažama sa gitarama u rukama, istetovirani, sa dredovima, ili šik sa neobičnim ešarpama, ili nalik hipijima, ili svetski džet set u najekskluzivnijim boutique hotelima. Vrlo neobična mešavina koja doprinosi neformalnoj i prirodnoj atmosferi.

Želite da upoznate boemski grad Tulum pogledajte ovu stranicu.

Tulum je poznat po ostacima majanskog grada na samoj obali mora. Kompleks je prelep – uređen, pun cveća i zelenila, na litici, sa pogledom na uzburkano tirkizno more. Ispunjen je hramovima i on ima svoju piramidu, samo značajnije manju od Čičen Ice. U kompleksu se sunčaju iguane i šetaju koati – male životinje slične rakunima, koje svojim dugim repovima prkose fotoaparatima i telefonima turista.

Mi smo imale tu sreću da budemo gosti predivnog hotela Jashita 5* na par kilometara od centra Tuluma. Ah kakav hotelčić! Pravo osveženje, stil i intima. Vlasnik hotela je Italijan koji je jako spiritualan i to se vidi u detaljima kao što su statue Bude, upaljeni tamjan na ulasku, moćni kristali i feng šui uređenje prostora. Svaki segment hotela je pažljivo uređen, vidi se da se o svakoj palmi strateški razmišljalo.

Vlasnik je svako jutro ćaskao sa gostima, a uveče nazdravljao čašom vina. On je bio fasciniran Anom, samo je komentarisao njenu visinu, gracioznost i plavu kosu. Kaže „tipična Beograđanka“. Pričao nam je o devojci koju ima na Kubi, o njenom „zmijskom telu“ i svaki put slao „baći“ (poljupce) uz nonšalatne pokrete rukom.

U početku je ovo imanje bilo vlasnikova vikendica, zatim restoran, a tek pre par godina je pretvoren u ekskluzivan boutique hotel. Sobe su prostrane, bele, prozračne, sve sa pogledom na more i bazen. Terase su ogromne, sa plunge bazenom, ležaljkama i lazy bag-ovima. U sobi me je dočekalo belo vino, čokolada i pismo dobrodošlice. TV je ogroman i mislila sam da nema šanse da gledam televiziju na putovanju, ali Jashita ima Netflix u svim sobama i šta ću, slaba sam na crtane filmove i dokumentarne emisije o hrani.

Naše domaćice Brenda i Laura su dve fenomenalne žene, ljubazne, dostojanstvene i prijateljske. Hrana u restoranu je stvarno klasa za sebe, samo naravno najviše mediteranska i italijanska. Uveče se raspaljuje roštilj gde smo probale svežu tunu, brancina, pile odlična vina i opuštale se uz diskretnu muziku uživo – fuziju japanske i meksičke muzike. Baš to što ste čuli.

Plaža hotela je mala i peščana. U moru su korali, ali je osoblje raščistilo stazu kroz plićak, tako da sam se šetala njom do dubine i tirkizne lagune. U ovom delu se na pučini nalazi koralni greben, tako da talasa nema i voda je potpuno mirna. U plićaku je osoblje hotela postavilo nekoliko greda na kojima odmaraju pelikani.

Drugog dana smo Ana i ja posetile najčuveniji hotel na Jukatanu Azulik. Hotel je poznat po svojoj nestvarnoj arhitekturi, koji podseća na tribalne zajednice. Bez električnog svetla, bez klima uređaja, bez televizora, sve od prirodnih materijala, usred netaknute majanske džungle, sa oblicima ptičijih gnezda – ovaj koncept je pionir u mnogo čemu i nije čudo što je ispred hotela red ljudi da gledaju zalazak sunca sa jednog od njegovih „gnezda“. Ulaz u „Sunset Bar“ hotela je 33 usd po osobi i uz vaučer dobijate jedno piće. Do bara se stiže tunelom od bambusa, pa uz spiralne drvene stepenice, zatim preko visećih stazica/mostova iznad džungle. Sasvim neobično iskustvo. Džaba mi strah od visine, uhvatila sam se za ogradu od kanapa, poluzatvorila oči i nekako se odgegala do cilja. Ali pogled! Wow! Stvarno kao da gledate u ptičija gnezda, samo umesto ptičića, tu su ljudi, svi sa svojim telefonima i fotoaparatima.


Riviera Maya Meksiko – all inclusive, zabava, relaksacija i Amerikanci

U stvari i Tulum i Kankun su na Riviera Mayi, ali ovom prilikom ćemo pod ovim pojmom da podrazumevamo sve ono između ova dva grada. Ovde su raspoređeni all inclusive rizorti, slično kao na Dominikani, posve samodovoljni, sa brojnim restoranima, organizovanom večernjom zabavom, gde je cilj odmor, opuštanje i sunčanje.

Ana i ja smo na našu radost bile gošće Karisma hotela i boravile smo u rizortu El Dorado Royale 5*, koji je ogroman i fantastično uređen kompleks. Hotel je spojen sa narednim, još ekskluzivnijim El Dorado Casitas 5* koji je idealan za putnike na medenom mesecu. Nakon njega se ulazi direktno u Generations Riviera Maya, hotel koji je namenjen porodicama, za razlika od prva dva koja su isključivo za odrasle.

Koncept ishrane u Karisma hotelima je gourmet all inclusive – akcenat je na visokokvalitetnoj hrani, premium pićima i izvrsnoj usluzi. Hotel El Dorado Royale 5* ima čak 10 restorana gde je ulaz slobodan i sami birate vreme kada ćete da jedete, kao i šta ćete. Sve je a-la-carte i možete i nekoliko stvari da naručite odjednom, ukoliko možete da pojedete. U sobama je uključen room service 24h, to je u slučaju da vas „mrzi“ da odete do restorana, pa mogu da vam donesu obrok u sobu. Svaki blok soba ima svog privatnog konsijerža sa kojim možete da ugovarate plan i program vaših poseta restoranima, izlete, dodatne aktivnosti i slično.

Rizort ima nekoliko bazena oko kojih su ležaljke i kreveti sa baldahinima. Plaža je duga i peščana. More je tu bilo uzburkano, a struje snažne, i zbog toga su duž mora postavljeni betonski bedemi koji čuvaju plažu od jakih talasa.

Obišle smo još jedan Karisma hotel – El Dorado Maroma 5* koji je jedini hotel na Riviera Mayi koji ima vile na vodi sa staklenim podom. Tako da imate utisak da hodate po vodi. Tu je dominantna velika plitka tirkizna laguna, koja mami svojim plavim nijansama.

Prve večeri smo prisustvovale pravom kulinarskom šou u restoranu Fuentes, gde je na bini ispred nas šef kuhinje kuvao i objašnjavao kako se prave čuveni Karisma specijaliteti. Večeru od 5 gangova prate pažljivo odabrana vina, koje somelijer objašnjava nama manje upućenim.

Poslednja dva dana smo provele u hotelu Secrets Maroma Beach 5* koji ima jednu od najboljih plaža u ovom delu rivijere. Hotel je nov, sređen, sobe su moderne i potpuno šik uređene. I ono što je najbolje, čitav rizort je preplavljen koatima, tim malim slatkim životinjicama, koje u grupicama šetaju po vrtovima hotela. I naravno, ovde se nastavilo – hrana, kokteli, plaža, sunčanje, hrana, piće, i tako u krug. Prilično zadovoljavajuće, mogu vam reći.

Sada loša vest za pušače: nećete biti oduševljeni pušačkom politikom u Meksiku. U mnogim hotelima je zabranjeno pušenje čak i na terasi vaše sobe, već po rizortu imate nekoliko punktova sa pikslama. E sada dobra vest za pušače: ti pušački punktovi su kao mesta za druženje i upoznavanje gostiju. Dok se Ana sunčala i kupala, ja sam svoju zavisnost shvatala kao projekat za druženje sa Amerikancima. Pošto je 90% gostiju iz Amerike, a ostatak iz Kanade, ja iz neke „Srbije“, koja je za njih uvek u „Rusiji“, bila sam prava egzotika. I to su uvek isti ljudi na pušačkim mestima.

Amerikanci su najopušteniji narod koji sam ja imala prilike da upoznam na putovanjima. Za njih je holiday u pravom smislu reči odmor i praznik od svega. Oni lepo od doručka krenu da ispijaju koktele, pa su do podneva već svi crveni u licu i neformalni, a uveče kako ko. Neko je još na nogama, neko pleše, a neko puzi do sobe.

Stariji bračni par iz Misisipija mi je uz cigaretu ispričao kako se na svojim putovanjima u Meksiko uvek seksualno zbliže (dobro ste čuli), dva para iz Kolorada sa sve kaubojskim šeširima su mi pričali o svojim all-inclusive odmorima po Karibima i kako nekih ne mogu uopšte da se sete zbog previše koktela, ali veruju da im je bilo super. Čovek iz Čikaga je negodovao zbog „previše“ Amerikanaca na svom odmoru i nabrajao mi koje sve srpske Pere i Žike iz Čikaga zna. Tako smo se zbližili uz par cigareta i svaki put kad se sretnemo u hotelu, dobijala sam srdačan pozdrav „Hello, Serbia!“. Druženje je očigledno jedina prednost ove veoma loše navike.


Povratak kući – ovaj put bez tuge

Zašto bez tuge? Pa vraćale smo se business klasom u Turkish-evom najnovijem boingu. Čak sam bila smešna sebi što se donekle radujem povratku, jer ću da se baškarim u ovoj specijalnoj kategoriji.

Vratile smo automobil, procedura je prošla glatko, uzele naše karte i odlučile da je pravo vreme za kupovinu suvenira. Pored tolikih suvenirnica na kraju smo magnete i ostale suvenire kupile na aerodromu.

Let je, podrazumeva se, prošao odlično. Ovog puta smo imale kratko čekanje u Istanbulu i brzo smo stigle kući. I evo, trebalo mi je 7 dana da se oporavim od razlike u vremenu.

Kada sumiram utiske i pogledam ovo putovanje, možemo sa sigurnošću da odgovorimo na nekoliko pitanja:


Za koga Meksiko nije?

Meksiko nije, ali može da bude, za one koji žele samo odmor, dobru plažu, tropsku destinaciju i kupanje. Ima nekoliko razloga za ovo – najlepša plaža je definitivno u Kankunu gradu, ali Kankun ne deluje egzotično, već je to grad grad. Naravno da ima lepih hotela, koji su moderni, ali nema te bujne tropske vegetacije, kao u ostatku Riviera Maye, koji podseća na Dominikanu. Dominikana je možda bolja opcija za ove putnike, jer su povoljnije i avio karte i hoteli i ostale aktivnosti na destinaciji, a plaža slična ili čak bolja ukoliko poredimo sa Playom Del Carmen.


Za koga Meksiko jeste?

Za sve one koji žele da upoznaju novu kulturu, koji vole arheološka nalazišta, neobičnu prirodu, obilaske i odmor u isto vreme. Jukatan ima toliko toga da ponudi svojim gostima i prava lepota se nalazi u unutrašnjosti ovog poluostrva.

Azulik, Meksiko


Gde odsedati u Meksiku?

Ovde bih ja definitivno napravila miks. Prvo bih par dana odmorila u Kankunu, zatim bih otišla u unutrašnjost i par dana obilazila šarene kolonijalne gradove, cenote, ostatke majanske civilizacije. Potom dva dana u Tulumu, jer je tako drugačiji od svega što sam videla i poslednjih nekoliko dana u nekom all inclusive hotelu na potpuni odmor. Možda deluje naporno, ali ovo bi bio moj izbor.

Ako želite da istražite naše aranžmane za Meksiko, pogledajte ovu stranicu.


Da li može da se obilazi Jukatan bez rentiranja automobila?

Naravno da može. Svi hoteli organizuju jednodnevne izlete za Čičen Icu i cenote. Druga opcija bi bila da se autobusom, koji je odlično organizovan. Možete recimo busom do Meride na dva dana i da odatle bukirate izlete do okolnih lokaliteta.

Da li je Meksiko jeftina destinacija?

Ovo je već subjektivno, ali što se mene tiče nije. Ukoliko uporedim sa Dominikanom, Meksiko je skuplji u svakom pogledu – hrana, piće, suveniri, izleti, smeštaj i avio karte. Mada u odnosu na Dominikanu, koja je isključivo plažna destinacija, Meksiko je priča za sebe, ispunjen kulturom, tradicijom i istorijom.


Da li je Meksiko bezbedan?

Apsolutno! Ovaj deo Meksika je toliko opušten i bezbedan, da smo nas dve žene bez ikakvih bojazni i problema obilazile čitavo poluostrvo, potpuno opuštene. Lokalno stanovništvo je preljubazno, nasmejano, samo 90% njih ne zna engleski, pa bi vam gledanje neke telenovele pre putovanja dobro došlo da obnovite neke španske fraze.


Da li bih se vratila u Meksiko?

Bih! Ima toliko toga što još nisam obišla, za par godina, sa mojim dragim mužem (žao mi ga, toliko sam već putovala bez njega da me grize savest). Definitivno Turkish Airlines-om, opet tura po čitavom Jukatanu, sa novim mestima za istraživanje. Već sam isplanirala. Meksiko ponovo! 😊

Ukoliko Vas zanimaju aranžmani za Meksiko, pogledajte ovu stranicu.

Meksiko

Dopao Vam se ovaj tekst?

Pogledajte još i:
✓ „Top 5 boutique hotela – Tulum, Meksiko“


Interesuju Vas naše aktuelne cene?
Pogledajte aranžmane za Meksiko

Logo Travel Boutique

Molerova 3, I sprat, 11000 Beograd |
Tel: +381 11 344 00 44 |
E-mail: office@travelboutique.rs
Copyright ©2020. Travel Boutique |
Sva prava zadržana.