Vesela Kuba

Autor: Jelena Rašeta

Nakon što smo definirale sve vezano za našu avanturu zvanu Kuba, i nakon što smo dobrano izmaltretirale gđu. Miru iz Travel Boutique-a, rezervirale smo letove i smještaj na Kubi. (Sve je to odradila opet  gđa. Mira).

Pune očekivanja krenule smo iz Rijeke do Beograda, iz Beograda do Amsterdama i dalje do Havane. Koga briga što nam je za to trebalo 26 sati…

Havana…prvi dojam ne baš dobar, ali mislim si, ok tu si gdje si htjela biti i čula sve naj, valjda će sutra biti bolje. I da, bolje je….super je. Muzika, pića na sve strane, mojito i ostali koktelčići su tu… Živo. Živo.

Već drugi dan napravile smo nešto što su nam rekli da ne radimo, ali mi smo se osjećale super  i sigurno, a i nismo željele gubiti puno vremena. Došle smo do Viazula (službeni autobusi) s namjerom da kupimo karte za Trinidad kamo smo trebale ići za 2 dana, ali na Kubi treba sve u naprijed rezervirati pa tako i to. Put od cca 350 km spomenuti autobus prevaljuje za otprilike 7 sati za cijenu od 25 cuca (25 eura). E tu sad dolazi do onog „zabranjenog“. Mi smo dogovorile prevoz taxiem za 30 cuca po osobi koji vozi 3,5 sati do Trinidada. Ali to nije bio službeni žuti taxi. Dogovorile smo da dođe po nas u određeno vrijeme i određeni dan u hotel. Mislile smo, ok ako dođe super ,a ako ne onda ćemo uzeti službeni taxi. Naravno da je došao, a kasnije se ispostavilo da imamo prijevoz po cijeloj Kubi ako želimo.

Kada nas je naš (sad već kompić)dovezao do Trinidada dogovorile smo da dođe po nas za dva dana i da nas vozi u Varadero. Genijalno!!!!

Trinidad je najstariji grad na Karibima, a kako se meni čini nije se puno od tog vremena promijenio. Drugi dan na doručku u hotelu spojile smo se na internet i dočekale su nas poruke o smrti Fidela Castra. Mislile smo da nas zezaju jer oko nas ništa nije na to upućivalo. Otišle smo na izlet kroz šumu do slapa i jezera oduševljene netaknutom prirodom. Na pola izleta vodič nam je rekao za Fidelovu smrt jer su zastave sad već bile na pola koplja. No mi smo nastavili s izletom.

Razliku smo vidjele po povratku u Trinidad gdje više nisi mogao čuti muziku, a isto tako je zabranjeno točenje i prodavanje alkohola. Ono po čemu je Kuba posebna je nestalo…muzika, ples i kokteli. Proglašeno je 9 dana žalosti. Malo smo se zabrinule jer nismo znale što očekivati dalje, a ostalo nam je 5-6 dana boravka na Kubi.

U dogovoreno vrijeme naš šole se pojavio, strpao kofere u bunker i krenuli smo za Varadero. Po putu smo dogovorile da dođe po nas u Varadero za 4 dana i vozi nas u Havanu. Koji luksuz…imati privatnog šofera usred Kube! Varadero je prekrasan kompleks hotela,predivnih plaža i tirkiznog mora.

Ali mi smo htjele još vidjeti Kubu, te smo uplatile izlet na farmu krokodila. Zanimljivo iskustvo…

Toliko nam je bilo lijepo da smo skoro zaboravile da se moramo vratiti kući. Sva sreća da smo dogovorile prijevoz za Havanu jer smo pomiješale dane. Naš šole nije mogao doći po nas ali je poslao prijatelja da nas vozi u Havanu. Skoro smo čovjeka uvjerile da je on fulao dan i da mi idemo tek sutra da mu žena na recepciji hotela nije rekla da se moramo odjaviti taj dan do podne. Spakirale smo se za 30 minuta i krenule put Havane. U Havani smo najviše vidjele promjene. Prva 3 dana je Havana bila totalno živa,vesela. Sada je bilo mirno, tiho i kao da je bilo manje ljudi na ulicama. Ali bio je to naš zadnji dan i mi smo ga iskoristile za šetnju tim totalno ludim gradom.

Oprostile smo se s Kubom i našim novim prijateljima i sjele u avion, s nadom da ćemo se jednog dana vratiti na taj totalno drugačiji otok.