Dala bih sve za Sejšele

08.05.2017

Autor: K.Marilo

Ovo je tipična priča o upornosti i o onoj staroj ,,ako nešto mnogo želiš, ispuniće se sigurno”, kad tad.

Još od studentskih dana maštam o svom putu na Sejšele. Sećam se, sedela sam u amfiteatru i ozarenog lica gledala u fotografije koje nam je profesorka pokazivala. Profesorka geografije, koja je inače proputovala ceo svet i ima ga u malom prstu, govorila je da su Sejšeli njeno omiljeno parče planete i da svako mora, bar jednom u životu da poseti ta čudesna ostrva.

Godinama je, kao što rekoh, u meni gorela želja da otputujem, ali okolnosti nisu išle u prilog tome. Razlozi su bili različiti, ali nijedan nije bio dovoljno jak da potpuno ubije moju želju. Kako su godine prolazile, moji saputnici su se menjali, a sa njima i izazovi koji nisu dozvoljavali realizaciju mog sna. Priznajem, kada nam je sticajem okolnosti propao plan da za medeni mesec otputujemo na Sejšele, moje lađe su potonule. Mislila sam, ako tad nismo otišli, nećemo nikad. Posle toga došla su deca i kako to obično biva moje želje su spale u drugi plan. Često sam imala običaj da (i sada to radim kada sam pod stresom) zatvorim oči, a predamnom se menjaju slike kao slajdovi: tirkizna boja okeana, kilometarske plaže sa najmekanijim peskom, raznobojni koralni grebeni. Ako i vi to radite, ne znam šta čekate.

Konačno su nam se sklopile kockice i mogli smo da krenemo u planiranje. Nismo znali u šta se upuštamo, ni gde tačno želimo da odemo i onda su krenule pretrage. Na svu sreću postoji agencija kao što je Travel Boutique! Kao prvo, uštedeli smo nevrerovatno mnogo vremena koje je i mom suprugu  i meni veoma dragoceno. Pored toga, saveti koje smo dobili su nam bili od velike pomoći. Što volim da imam osobu koja ima veliko iskustvo u organizovanju putovanja i zna tačno o čemu priča. Veoma smo zahvalni na strpljenju i korisnim informacijama. U saradnji sa agentkinjom uspeli smo da uklopimo naše želje (koje posle svih ovih godina maštanja uopšte nisu bile skromne) i naravno budžet.

Možete da zamislite – sredovečni bračni par ushićeno cupka na aerodromu još uvek neverujući da je došao taj dan. Kad vratim fim, jako mi je žao što nas neko nije snimao u tom trenutku, bili smo kao dva tinejdžera. Ima nešto u tim Sejšelima što vas tera da poludite od sreće i zaljubljenosti. Posle putovanja znali smo i šta je to. Ali da krenemo od samog početka…

Iz Beograda do Mahea (najvećeg Sejšelskog ostrva) stigli smo u jutranjim časovima Turkish Airlinesom, kojim putujemo uvek kada imamo priliku da biramo. Od aerodroma smo se minibusom odvezli do luke, a odatle brodom do sledećeg ostrva Pralen. Vožnja brodom Cat Cocos kroz prelepu okeansku vodu i nežno sunce ne traje dugo, taman toliko da shvatite da je vaš san upravo počeo da se ostvaruje.

Hteli smo da vidimo što je više moguće, kad smo već tu, ali onako natenane. Bez ikakve žurbe, moliću. Tako i bi. Da smo boravili ceo odmor na jednom ostrvu, a ostala posećivali kroz jednodnevne izlete, mislm da nam taj tempo ne bi odgovarao. Ovako smo se odlučili uz  pomoć naše agentkinje za 3 ostrva na kojima ćemo provesti po par dana. Kao što rekoh Pralen…

Šta vam prvo padne na pamet kada pomislite na Sejšele? Da nisu možda dugačke preščane plaže, more boje tirkiza, beli pesak ili raskošne palme? Ostrva sa plažama koja su najviše puta “izguglana” kao “raj na zemlji”? Ili plaže koje zauzimaju sam vrh liste “Najlepše plaže sveta”? Šta god od ovoga da pomislite, to je Pralen!

Odseli smo u hotelu Castello Beach zato što je moj muž zaljubljenik u golf, a ovaj hotel, između ostalih divnih stvari kojih ima u ponudi, najbliži je terenu za golf. Sa čak 18 rupa, šta god to značilo. Elem, dok se moj muž zabavljao jureći za lopticom i udarajući istu, ja sam uživala u ostalim blagodetima. Oprobala sam se u ronjenju, po prvi put u svom životu. Dobro je što niko poznat nije bio tu da me snimi u onom kostimu, pa zezali bi me dok sam živa. Bila sam presmešna i presrećna. Nisam ni znala šta da očekujem, a zaronila sam u jedan potpuno novi svet! Svet tišine i novih otkrića. Ona voda, čijoj se boji i lepoti divimo, dobila je još dublji značaj. U svakom smislu te reči.

Uz prijatnan šum talasa na ručku, prepričavali smo jedno drugom kako smo se proveli. Istruktor ronjenja mi je rekao da je mesto idealno za bavljenje ovakvim sportovima i da mnoge poznate ličnosti dolaze zbog toga na Sejšele. ,,Samo da si me video, u onom odelu, možda sam nosila isto ono koje je nosila i Kim Besindžer.“ Pročitala sam negde davno da je  boravila na Sejšelima. ,,Pre će biti Opre Vinfri“ –  smejući se dobaci on. Možda bih se malo i ljutnula – da mi je to rekao na nekom drugom mestu, na primer kod kuće, ali ovde smo se zajedno smejali skoro svemu. To je bilo jedinih par sati da smo bili odvojeni. Sve ostale dane na Sejšelima proveli smo zajedno, a ni trunka ljutnje ili neslaganja nije postojala. Nismo mi idealan par, da se razumemo, mislim da to i ne postoji, ali ovo mesto sigurno jeste. Ne zovu ga badava mestom za parove, stvarno na svakom koraku se oseća ljubav.

Pralen zovu i „Ostrvo ljubavi“, a legenda kaže da je Ville De Mai, fenomenalni nacionalni park, zapravo „onaj“ legendarni “Rajski vrt”. Ako zaista želite da osetite Sejšele kako dolikuje, morate posetiti ovaj neverovatni park. Bilo da ste odseli na ovom ili nekom drugom ostrvu, imaćete prilike kroz razne jednodnevne izlete da čekirate ovo “must see” mesto.  Ville De Mai je dom mnogim endemskim vrstama biljnog i životinjskog sveta. Vaša čula će vam biti zahvalna, a duša oplemenjena. Čuli smo cvrkut ptica koji se ne može čuti više nigde na svetu.

I videli, naravno, čuveni Coco de Mer, simbol Sejšela. Dobro pogledajte u pasoš nakon što vam na aerodromu lupe pečat. Na njemu se nalazi baš ovaj plod. Endemska palma, neobične visine stabla i dužine listova, a kada vidite plod pomislite da čak i Majka priroda ima smisla za humor. U 18. veku evropsko plemstvo je ludelo za ovim plodovima, čak su ih ukrašavali i draguljima. Što više obilazimo, šetamo, istražujemo – sve nam se više čini da i u 21. veku ne samo Evropljani, već čitav svet ima i te kakvih razloga da “luduje” za Sejšelima. Nekako je sve endemsko, odnosno unikatno i nestvarno.

Plaže su oko celog ostrva dugačke i gostoprimljive. Dovoljno mesta da se osamite, a i dovoljno prilika da sa nekim proćaskate i upoznate se. Najpopularnija plaža na Pralenu je Anse Lazio sa impozantnim palmama, puderastim peskom i kristalno čistom vodom. Takođe Anse Georgette i u blizini nje Petite Anse Karlan, o čijoj veličini govori i sam naziv. Nju krasi mirna prozirna voda, naravno nežni beli pesak i veliki kameni ukrasi. Uočavamo da se na svakom licu oslikava osmeh i blaženstvo. Nema žurbe, nema presije, bez obzira da li je u pitanju turista ili stanovnik. Svi smo potpuno opušteni i opijeni lepotom ovog mesta. Sejšeli su definitivno melem za sve.

Pored svih prirodnih lepota nismo mogli da odolimo ni hotelskim. Prezadovoljni smo uslugom, izgledom i sadržajima koje nudi hotel Castello Beach. Što bi moj muž rekao: „u životu se nisam zdravije hranio“. Dominira riba i riblji specijaliteti, a tek deserti… tropsko voće na 100 načina. Sveže strugani kokos, banana sa čarobnim čokoladnim prelivom, a tek rum. Poslednje veče na Pralenu nas je baš opilo. Posle 3 dana provedenih na Pralenu, oduševljeni, više od svih očekivanja, krećemo na La Dig.

La Dig, najmanje, ali ne i manje raskošno od 3 ostrva koja smo posetili. Na ovom ostrvu resorti ne postoje, tako da smo za smeštaj izabrali Bernique Guesthouse. Po meni mnogo bolja varijanta. Skromnja što se budžeta tiče, a i ne mami vas raznim sadržajima. Ovaj Guesthouse, smešten u srcu ostrva, okružen je prelepim dvorištem punim zelenila. Pomalo smo razmaženo pristupili i nije nam bilo pravo što nemamo smeštaj tik uz more, kako nas je Travel Boutique navikao, ali tih šetnji kroz La Dig se rado sećam. Nekako smo se manje osećali kao turisti i moram priznati da mi je ovo ostrvo najviše priraslo za srce.

Neverovatna tišini vlada na celom ostrvu, jer ovde nema motornih vozila, nema buke, nema zastoja ni gužvi. Samo šum talasa, cvrkuti ptica i smeh radosnih parova – gde god da krenete. Predivno! La Dig me je vratio u detinjstvo.

Kao mala išla sam kod bake i deke na selo i tamo su volovskim zapregama prevozili ljude i stvari, isto kao i na ovom ostrvu. Za one koji nisu imali priliku da se voze na čuvenim “kolima“ koje vuku volovi, ovo će biti jedno od nezaboravnih događaja sa putovanja. Uz ovaj i mnoge druge primere vidimo da domicilno stranovništvo dosta neguje svoju tradiciju i potencijale i vešto ih plasira turistima. Što je za svaku pohvalu.

Nemojte se iznenaditi džinovskim kornjačama, jer one su ovde domaće. U celoj državi ima skoro isti broj stanovnika koliko i kornjača. Njihovo prisustvo upotpunjava naše oduševljenje! Kad sam već kod oduševljenja, ne mogu a da još malo ne pišem o plažama. Ne znam koju bih pre izdvojila. Definitivno najpristupačnija je Anse Severe, idealna da se upustite u avanturu gnjurenja i ne propustite napitke od svežeg voća koji se prodaju u malim drvenim kućicama tik uz plažu. Pazite gde sedate, ja sam se previše opustila pa sam prvi dan zaradila više tufnica, odnosno uboda kojekakvih bubica na mojoj „a la Lopez“ pozadini.

Anse Source d’Argent – bistra voda, fini pesak i ogromno kamenje razbacano po površini plaže i plićaku. Jedna od najunikatnijih plaža na svetu. Mesto gde se prave najlepše fotografije, provereno. Jedna od retkih koja je okrenuta ka zapadu gde možete posmatrati zalazak sunca. To je i najpoznatija plaža na celim Sejšelima.

Na suprotnoj strani obale nalazi se Grand Anse. Plaža je jako lepa i okružena je živopisnim predelima, ali je i vetrovita. Baš zato je idealna za sportove na vodi. U blizini ove plaže nalazi se i Petite Anse, obe plaže su prelepe i skoro divlje, ni na jednoj nije dozvoljeno plivanje, ali svejedno ih vredi posetiti. Na ovoj plaži uz prelepu vegetaciju i pogled na velike talase, koji su naš popodnevni piknik učinili još interesantnijim, opraštamo se od La Dig ostrva i krećemo u pohod na Mahe.

Ovo mi je trebalo, hvala ti mužu moj za ovu ideju. Nikada ti ovo neću zaboraviti – odjekivali su moji uzvici debelog uživanja dok su nas masirali.

Moj muž je pocrveneo od blama, ali ja sam, priznajem, malo poblesavila od sve ove lepote.

Hoćeš da kažeš da sam bio u pravu? – uskliknuo je

Možda – kroz osmeh sam procedila

Jeste li čuli ovo, jeste li? – moj muž se okrenuo ka ogromnom tamnoputom maseru koji ništa nije razumeo, ali je potvrdno klimao glavom smejući se.

Moja žena je meni rekla da sam JA u pravu, pa ovi Sejšeli stvarno čine čuda.

Jedan istorijski momenat sa našeg putovanja. Naravno da je to prepričavao deci kada smo se vratili, naravno da je svestan da se to desilo samo tada i ko zna kada će opet. No, šalu na stranu, naredna 3 dana smo proveli u H Hotel Resortu koji prevazilazi sve granice očekivanog. Drago mi je što smo uspeli da uštedimo na predhodnom smeštaju da bi uklopili i ovaj užitak u naš budžet. Proveli smo poslednja tri dana u totalnom luksuzu. Teška srca, trudili smo se da što manje vremena provodimo u njemu, kako bi što više Mahe ostrvo upoznali.

Ovo nije dobro – suprug je prokomentarisao čim smo ušli u resort, osmotrili sobu, kupatilo, pogled iz sobe i ostalo.

Ovo je previše dobro – složili smo se.

Jedina stvar koja može da ti zasmeta na Sejšelima je ta da je sve savršeno. Prvi i poslednji dan do polaska na aerodrom proveli smo u izležavanju i ispijanju lokalnog piva. Ovo ostvo kao i predhodna dva obiluje predivnim plažama.

Obišli smo glavni grad Viktoriju i posetili jedini Hinduistički hram na Sejšelima. Raznobojna i jedinstvena arhitektura odlično se uklapa u okolno zelenilo. Kada smo ušli unutra, iznenadio nas je prizor koji smo ugledali i čuli.  Dvojica muškaraca sedela su na ćilimu u donjem delu hrama i svirali. Jedan je udarao u nešto nalik na bubanj, dok je drugi svirao nešto nalik klarinetu. Posetioci su neprestano izlazili i ulazili u hram dok su monasi obavljali svoje svakodnevne dužnosti, odeveni do pojasa u narandžaste odore. Hram je dobio ime po bogu sigurnosti i prosperiteta, a meni se baš čini da Sejšeli imaju i jedno i drugo, bar što se turizma tiče.

Prvi put u životu smo probali Hlebno drvo. Čim smo čuli legendu koja kaže ,,ko Hlebovac jede na Sejšelima, taj se na njih vraća” odmah smo odlučili da probamo. Inače, hrana im je izuzetno kvalitetna i zdrava. Odlična riba, mnogo salata, tunjevina i tropskog voća. Pečene banane i coconut nougat kao deserti su za svaku preporuku. Red snapper ili po lokalnom “bourzwa” je veoma cenjena riba na Sejšelima, a Takamaka je rum koji se proizvodi na ostrvu, od ananasa i kokosa. Odličan suvenir pored čaja, koji se takođe proizvodi na ovom ostrvu.

Mahe je veoma brdovito ostrvo idealno za planinarenje. Da ostajemo koji dan duže možda bi se upistili i u tu avanturu, ali ovoga puta odlučili smo se za rent-a-car. Tako osvojismo najvišu tačku ostrva – Mission Lodge, vidikovac sa najboljim pogledom na čudesno zelenilo i okean. Igrom slučaja, u razgovoru sa jednim spimatičnim lokalcem saznali smo i za Sauzier vodopade, skrivene i manje poznate turistima. Izlet je bio, ispostavilo se, odlična šansa da upoznamo drugu stranu Sejšela. Pored božanstvenih plaža, voćnih specijaliteta i sveže ribe, palminog drveća, kornjača, raskošnih guesthousa, luksuznih resorta, zaljubljenih parova i nasmejanog stanovništva istražili smo i nepravedno zapostavljene delove Sejšelskih ostrva koja i te kako mogu da pariraju svojom lepotom već poznatim turističkim atrakcijama.

Uveliko spakovani, čekamo transfer do aerodroma. Ispijamo SeyBrew (lokalno pivo) i opraštamo se od Sejšela. Ćutimo. Nismo ni krenuli, a već kujemo plan za povratak. Ima nešto u tim ostrvima što vas tera da poludite od zaljubljenosti i sreće, sada znamo i šta.

Ukoliko sada razmišljate o Sejšelima, fenomenalne ponude možete pogledati ovde.

Dopao Vam se ovaj tekst?

Pogledajte i naš:
„Kompletan vodič za putovanje na Sejšele 2020“.

Logo Travel Boutique

Molerova 3, I sprat, 11000 Beograd |
Tel: +381 11 344 00 44 |
E-mail: office@travelboutique.rs
Copyright ©2020. Travel Boutique |
Sva prava zadržana.